VRGORAČKA KRONIKA

Iz tiska je upravo izišla nova knjiga Jure Divića.
„Rakija za plućne bolesti“ četvrta je objavljena knjiga Jure Divića.
Rakija vrgoračkog pisca i novinara uskoro će biti promovirana diljem Hrvatske, BiH i šire.



Kroničar, kritičar, komičar


U drugoj zbirci kratkih priča i zapisa „Rakija za plućne bolesti“ Jure Đ. Divić ostaje vjeran pripovjedačkom postupku i načinu fabuliranja prepoznatljivom iz prvoobjavljenog proznog uratka „Vrgoračka kronika“. Većina je priča periodično izlazila u vrgoračkim i makarskim lokalnim novinama, međutim, zbirka nije preslik i reciklaža starih tema, i nadalje je nadahnut u odabiru i zapažanju, svjež i aktualan u problematiziranju, britak i oštar u analiziranju.
Primjera, prigoda i tema ne može nedostajati, a pripovjedaču su prigoda da ih ovjekovječi u niz više ili manje nepovezanih pripovjedačkih krokija, sentimentalnih zapašanja i preciznih seciranja.
Iako su ove kratke priče zavičajno jasno smještene u Vrgorac i okolicu, a ta okolica cijeli je svijet, od na pogled udaljene Hercegovine i nešto udaljenijeg Japana i Amerike, one su svojom humanističkom porukom, prepoznavanjem ljudskih karaktera, tipičnih obrazaca ponašanja zapravo univerzalna „mentalna mapa“ čovjeka u bilo kojoj sredini. Ovo je sredina, kao uostalom i svaka mala zajednica naše Dalmatinske zagore, njegovala britki humor, ponekad nemilosrdan i surov prema objektu izrugivanja i „hvatanja u đir“. I to ne iskorjenjuje propagirana korektnost, a manirom dobrog kroničara, Divić će u svakoj prigodi pronaći prikladnu temu koju može izvrgnuti svom grintavom, zajebantskom kritiziranju.
Zato se i japanska tehnologija u „Brikom u rebra“ i američka konzumerizam u „Rodijacima iz Amerike“, lokalpatriotsko šegačenje u „Čaju od kamena“, skakanje do susjedne hercegovačke granice, tako fino odražavaju u zapravo zavičajnom kontekstu ovih priča gdje bivaju dosljednom dijalogizacijom dovedene do svog apsurda i izazivanja komičnih efekata, a ta se komičnost gradi fabuliranje i dijalogiziranjem svedenim na osnovnu fabularnu nit. . Kratke u svojoj (ne)dorađenosti, stilski se i formalno ipak zaokružuju autorovom hinjenom nebrigom za standard, kratkoćom izraza, dosljednim fabuliranje oko centralne točke, a to je neki događaj, dijalog uhvaćen preko uha, besposličarsko prepucavanja i upravo ta nedorađenost i zadržavanje na jednom fabularnom tijeku osigurava efektnost poentiranja i prepoznavanja biti (poljoprivreda, iseljavanje, turizam, „bombonomanija“ itd.).
Divić može sebi, dosljedno i namjerno, dati dvije uloge, a to su sudionik i promatrač, dvije stane omogućuju mu da jednako „opere“ lice i naličje kao što je to, npr. učinjeno u „Svečanom padanje u nesvist“, „Carinicima“.

Prostor male sredine prikladan je upravo zbog mentaliteta „svi o svima i svemu sve znaju“ da se pisac naruga i globalizaciji i zavičajnoj uskogrudnosti i paranoičnosti, npr. u „Po ure avanture“, ali i dobrohotnosti. Ne ostaje pošteđen nitko, ošto pero („američko“), tipkovnica, laptop služe jedino njihovoj brzoglasnoj distribuciji do čitatelja. Vrckavost i lucidnost zapažanja neke su od značajki ovih tekstova, duhovitost dijaloga uistinu u ovim se krajevima njeguje kao oblik humora, spontan i surov u isto vrijeme, kalamburske dosjetke, hvatanja u đir oblici su čak i svakodnevne komunikacije i bila ovoga grada, što je tko rekao, gdje se što dogodilo, tko je kome smjestio, ne umire niti u ovim, tehnologijom i, promijenjenim vremenima. Teme su se promijenile, ali je ljudska bit ostala ista i Divić se vješto služi upravo takvim pripovjedačkim postupcima usvojenima i nesvjesno preslikanima iz sredine koja ga nužno oblikuje.
Fabula gradi dosljedno, čini se da unaprijed zna što želi pokazati, i čitavu priču gradi prema tom završnom krešendu. „Semafor“, „More“ možda su najbolji primjeri za to. Vodi čitatelja putem kalamburovskim dijalogiziranjem, monoloških „filozofiranja“ finom dramaturškom zapletu, uvijek doduše, kratkom i sažetom, dosljednom dijalogizacijom dovedenom ponekad do svog apsurda i izazivanja komičnih efekata. Ne bješi od detektiranja problema postupkom potenciranja karikiranjem i pri tom ga ne zanimaju ga pritom sporedni detalji, on se usredotoči na jedan detalj i izvlači iz njega maksimum. Dijalozi su zato škri i svedeni na minimalnost obavijesti, rečenice iskaču ponekad iz svoje semantično-strukturalne logičnosti, ali u tome i njihova draž, pisac u njima doslovno simulira govor sredine, neizvještačenost, a glumljenom nebrigom za njihovu standardnost pridonosi uvjerljivosti i životnosti fabuliranja.
Zavirimo li dublje u nihovu strukturu, zar u njima ne pronalazimo tipično ljudke, svevremenske: malo zavisti, lukavog dodvoravanja, bolne nostalgičnosti i puno smijeha.
Geg, detalj, mig, aluzije, imena, nadimci i nazivi poznatih ljudi i lokaliteta dobrodošli su da kosturu priče daju onu životnost i ukorijenjenost, a samim time i toplinu onog domaćeg, bliskog prostora prepoznatljiv okusa i mirisa kao što je to postigao u „Rakiji za plućne bolesti.“ Dobar bi stand-up komičar kod Divića mogao naći neiscrpno vrelo dosjetki i gotovih kazališnih britkih monologa.
Nije zanemarivo niti autorovo bavljenje fotografijom jer je i tu jednako potreban osjećaj za fokusiranje, hvatanje trenutka, detalja koji cjelini daje onu specifičnu draž., a i stvari bolje vidiš zaštićen sigurnošću objektiva.
I sigurno, dobar bi stand-up komičar kod Divića mogao naći neiscrpno vrelo dosjetki i scenski dorađenih britkih monologa.
Antonia Galić

Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović primio je izaslanstvo Grada Vrgorca koje su predvodili gradonačelnik Boris Matković i gospodarstvenik Neven Pivac.
Izaslanstvo koje su još činili predsjenica Turističke zajednice Neli Bajalo, ravnatelj Gradskog kulturnog središta Željko Primorac, savjetnik gradonačelnika Ivica Pandžić, zamjenik gradonačelnika Željko Pervan, gospodarstvenici Lujo Mihaljević, (LM Comerce) Ante Kalajžić (Vinarija) i Mate Šalinović (Građevno), zahvalilo je Predsjedniku Republike na prihvaćenom pokroviteljstvu nad manifestacijom „S Tinom u Vrgorcu“ te mu uputili poziv da posjeti Vrgorac na dan završnice te kulturne manifestacije.
Na prijemu kod predsjednika, Josipović je obećao Vrgorčanima da će doći u Vrgorac
5. srpnja kada će se po trideseti put dodjeljivati nagrada Hrvatskog društva književnika„Tin Ujević“ za najbolju zbirku poezije objavljenu u protekloj godini i da će sa svojim suradnicima sudjelovati na završnoj svečanosti.

U prepunoj višenamjenskoj dvorani ( sva sjedeća mjesta te deseci ljudi na stajanju) održana je premijerna predstava kazališne skupine „Alter ego“ iz Vrgorca, „Hamlet“. Provjereni kazališni genijalac, Makaranin Davor Šegota, koji je osmislio i dugo godina vodio kazališnu skupinu „Zlatousti“ i pametna vrgoračka djeca u samo dva i pol mjeseca napravili su izvanrednu predstavu i u polusatnom komadu briljirali na sceni uz gromoglasne aplauze pune dvorane. Izvanredni vrgorački srednjoškolci maestralno su odigrali Sheakspirov komad u adaptaciji Davora Šegote i pokazali publici pravi raskoš talenata.

Sve pohvale i čestitke Davoru Šegoti voditelju kazališta i glumcima:

Luka Antunović, Dinko Polić, Emanuela Rešetar, Ivan Šalinović, Antonia Gašpar, Marino vujčić, Paola Franić, Antonija Vidović, Ivana Jukić, Dora Divić, Sara Bunoza, Marina polić, Senka Jukić, Martina Jakičević.
(dvd predstave može se nabavit u đoke)

Misteriozne kamene kugle s Dalmatine stare su preko 50 milijuna godina. Nastale su u doba Krede pretaloženjem stijena. Kugle su Čert nodule, kalcedonski čert, koji je obično organskog ili vulkanskog porijeklu
'No budući da u blizini nema vulkana, ovdje se najvjerojatnije radi o organogenom porijeklu', objasnio je za tportal dipl. ing. geologije Tomislav Hodak, geolog na gradilištu.

Hodak ističe da su kamene kugle nastale taloženjem i da nisu nastale kotrljanjem u vodenim tokovima, kakvog su mišljenja neki drugi geolozi, koji su na početku nalaza mislili da su kugle klesane transportiranjem u vodi.

Ova je pojava česta, no ovakvi oblici su rijetkost, da budu pravilna okrugla oblika, kredne starosti. Stare su preko 50 milijuna godina pa moguće i do 75 milijuna godina. Vrgoračke kugle stopostotne su čistoće, zasićene sirovine, nakupine silicija.

Obično se nalaze u usjecima, no zanimljivo je da su sve kugle koje su se našle na ovom gradilištu pronađene na sunčanoj strani usjeka. Reporter tportala danas je ekskluzivno prisustvovao iskapanju jedne kugle veličine balote, i može se reći da je to najstarija balota u Europi.

Na gradilištu buduće dionice autoceste od Vrgorca do Ploča pronađene su zagonetne kamene kugle. Nedaleko od Vrgorca u rascijepljenoj stijeni radnici su pronašli neobične kamene oblike
Unutar stijene primijetili su nekoliko potpuno pravilnih kamenih kugla veličine balote za koje nitko točno ne zna kako su tu dospjele, tj. kako je kamen dospio u kamen.

Kugle su fino isklesane u pravilne okrugle oblike i potpuno su drukčije strukture od ostalog kamenja koje se nalazi uokolo, pa i od kamene gromade unutar koje su pronađene.

Pravilno isklesani oblici u unutrašnjosti velike stijene zainteresirali su nalaznike, ali nitko nema objašnjenje kako su isklesane kamene kugle dospjele unutar samog kamena.

Nekoliko kugla koje su izvađene iz stijene već su razgrabili znatiželjnici i kolekcionari, a mišljenje mnogih od njih je da se radi o kamenju drugih civilizacija ili čak civilizacija van našeg planeta.

Čarolija nogometa ponovo se vratila u Tinov grad.
Kao prije nekoliko godina kada su se „nebeskoplavi“ borili za ulazak u prvu ligu, euforija malog nogometa je zahvatila Vrgorac, a sada se zbog drugog vrgoračkog kluba, MNK Tina, nogometna čarolija opet se vratila u grad podno Matokita. MNK TIN je uspješno završio sezonu u 1.Županijskoj ligi malog nogometa na prvom mjestu tablice i plasirao se u viši rang natjecanja, u 2.HMNL. Time je ostvaren san i ambicija „pjesnika“, a Vrgorac je postao hrvatska malonogometna meka s jednim prvoligašem i jednim drugoligašem, čime se ne mogu podičiti ni neki veći hrvatski gradovi, takvo što imaju samo Zagreb i Split. Kao i protekle godine, do samog kraja prvenstva bilo je neizvjesno, ali ove godine Fortuna je bila na strani Tinovaca, koja je popratila sav njihov trud, zalaganja i želju za plasman u viši rang natjecanja. Nakon teške ozljede kapetana momčadi Ivana Klaričića, svi igrači, pod trenerskom palicom izvrsnog Vladimira Bebeka, dali su sve od sebe i bili najbolji u Županijskoj ligi. Sa samo jednim porazom u 12 utakmica, pjesnici su nanizali 11 pobjeda, postigavši 68 golova a primili samo 27. Najbolji strijelac Tina je Vojko Pervan s 17 postignutih golova, a o najčvršćoj obrani govori i statistika od 110 akumuliranih prekršaja, po kojima su Vrgorčani vodeći „kostolomci“ u ligi.


Igrači koji su doprinijeli ulasku u drugu ligu:

- Ante Jukić
- Ante Markotić
- Goran Galov
- Ilija Mišetić
- Ivan Galov
- Ivan Klaričić
- Ivan Marinac
- Ivan Šalinović
- Josip Akmadža
- Josip Čuljak
- Joze Rakušić
- Mario Kraljević
- Mišo Rakušić
- Pero Jelavić
- Tonći Dragičević
- Vice Šalinović
- Vinko Tolić
- Vojko Pervan
- Zrinko Markotić

Uprava: Ivica Domandžić Dendy, Boro Grljušić, Mario Piskać Pisko, Alen Dragičević.

Srednju školu Tin Ujević u Vrgorcu ispraznila je policija. Nakon dojave od podmetnutoj bombi u školu su došli policajci i pirotehničari te u dogovoru s ravnateljem evakuirali sve učenike i profesore. Nakon trećeg školskog sata više nije bilo nastave a policija je izvršila pretragu svih učionica i nije pronašla nikakvu eksplozivnu napravu.
Iako nisu pronašli bombu policija je pronašla počinitelja dojave, 16-godišnjeg učenika koji je sa svog mobitela uputio dojavu u bombi jer mu se nije pisao ispit iz njemačkog jezika koji mu je bio na rasporedu treći sat. Nakon saslušanja oduzet mu je mobitel i kartica, te mu slijedi prijava, po svemu sudeći njegovim roditeljima, zbog njegove maloljetnosti.

Matica Hrvatska ogranak Vrgorac izabrala je novo rukovodstvo.
Sazvana Skupština bila je izborna i obnoviteljska, da se ponovno pokrene ogranak i izabere novo rukovodstvo. Mandat prošlog rukovodstva je istekao 2007.godine i sada je bilo vrijeme da se izaberu novi ljudi i nastave s radom.
Na skupštinu je došlo 24 člana od 38 koliko ih ima u Vrgorcu, te glavni tajnik Matice iz Zagreba Zorislav Lukić i član Glavnog odbora Andrija Stojić.
Za predsjednika vrgoračkog ogranka bila su predložena dva kandidata: Branko Radonić i Željko Primorac, za dopredsjednika jedan kadnidat Ljubomir Erceg te za tajnicu jedna kandidatkinja Žana Jerkušić.
U glasanju za predsjednika Branko Radonić je dobio 4 glasa a Željko Primorac 20 glasova te je za novog predsjednika izabran Željko Primorac, dok su potpredsjednik Erceg i tajnica Jerkušić izabrani jednoglasno.

Prije nekoliko mjeseci formirana Udruga prijateljstva Dalmatinaca i Hercegovaca, koja je osnovana u Imotskom gdje joj je i sjedište, promovirala je svoj program u Vrgorcu te najavila svoje djelovanje u svim gradovima u pograničnom pojasu s hrvatske i hercegovačke strane
Cilj udruge je povezivanje ovih dviju regija s različite strane granice u smislu gospodarstva, kulture, sporta, tradicionalnih vrijednosti, ekologije, turizma, ugostiteljstva i mnogih drugih područja, a okuplja ljude iz Imotskog, Brača, Hvara, Makarske, Splita, Stona, Trilja, Sinja, Kupresa, Čitluka, Ljubuškog, Mostara, Gruda, Rame i Tomislavgrada, a inicijativa za formiranje potekla je iz Imotskog, odakle je i predsjednik udruge Zdravko Gabelica.

Udruga nema članova iz Vrgorca, a dopredsjednik udruge Drago Zrinušić iz Tomislavgrada, u Vrgorcu je najavio prvi projekt Dalmaherca, likovnu koloniju Most zajedništva Ston 2010, na kojoj će sudjelovati slikari iz ovih dviju regija, a u subotu, 29. svibnja 2010. u povijesnom gradu Stonu, Dalmatinci i Hercegovci pozirat će Šimi Strikomanu za milenijsku fotografiju na stonskim zidinama.

Sinoć je u sportskoj dvorani odigrana utakmica 1.Hrvatske malonogometne lige u kojoj su igrali domaći HMNK Vrgorac protiv MNK Potpićan 98.
Utakmica je završila pobjedom nebeskoplavih od 4:1, no to nije razlog ovog posta.
Razlog je "Babyface killer" malonogometaš i kapetan Vrgorca Duško Dule Martinac. Pri rezultatu 2:1, u vrlo napetoj atmosferi na terenu i gledlištu pao je jedan nesvakidašnji gol, bolje reći golčina. Dest godina pratim malo nogomet i snimatelj sam HMNK Vrgorca, bio sam na svim domaćim utakmicama, išao sam i na neka gostovanja, i svega sam vidio u tih deset godina, ali gol koji je sinoć postigao Dule Martinac najbolji i najljepši je gol kojeg sam vidio od kad pratim mali nogomet.
Dragan Stanković izvodio je korner, vratio loptu unazad prema Antoni Bebiću, njemu je lopta malo pobjegla ali je stigao kod aut linije i vratio je nazad vrataru Elvisu Perkoviću koji je štopao na devet metara, pogledao prema naprijed a onda nogom ispucao preko cjelog igrališta u protivnički šesterac. Lopta je letjela zrakom preko cijelog terena, negdi iskosa s lijeve strane na pet metara od protivničkon gola kretao se je Dule Martinac, lopta je padala iz zraka i kad je pala negdje u visini njegove glave, Dule se je bacio u zrak i iz vodoravnog položaja na toj visini prekrasnim škaricama punom nogom zapucao loptu koja je odsjela u protivničkom golu u 90 dok je golman samo nemoćno stajao u čudu.
Cijela dvorana pljeskala je tri minute Duli Martincu i skandirala njegove ime, a igrači su mu se klanjali. Doista najljepši gol kojeg sam vidio u deset godina. Stoga čestitka Duli Martincu, majstoru, velemajstoru i golgeteru kakvog u Hrvatskoj nema.
Svaka čast majstore !!!!

Gol možete pogledat na:

http://www.youtube.com/watch?v=tiWJAW7cLmU