|
|
četvrtak, 26.01.2012.
VRGORAČKA JAGODA SPREMNA Z EU
Pedesetak najvećih uzgajivača jagoda u vrgoračkom kraju, osnovalo je udrugu „Vrgoračka jagoda“.
Na osnivačkoj skupštini u Vrgorcu, koja je održana pod pokroviteljstvom grada i Turističke zajednice, sastali su se najveći proizvođači jagode, s ciljem da se udruže u krovnu udrugu i spremni dočekaju EU, da bi se mogli suprostaviti jakoj konkurenciji iz Italije, Španjolske i Portugala.
Prvi zadatak udruge je zaštita geografskog porjekla vrgoračke jagode i bolja informiranost svih koji se bave uzgojom najpoznatijeg voća iz Dalmatinske zagore.
Vrgoračka jagoda, uz Tina Ujevića i Mesnu indistriju Pivac, spada u tri najpoznatija vrgoračka branda, i turistička zajednica Vrgorca stoga brine o promidžbi jagode, i zadovoljni smo što smo uspjeli vrgoračku jagodu uvrstiti u kuharske recepte najpoznatijih hrvatskih hotela – rekla je Neli Bajalo, direktorica Turističke zajednice Vrgorac, koja je naglasila da će se i dalje izdvajati značajna sredstva za promidžbu, te da će se osim već tradicionalnih Dana jagoda, ulagati u zaštitni znak koji bi se trebao naći na svoj ambalaži u kojoj se pakira i prodaje vrgoračka jagoda.
Na osnivačkoj sijednici, za predsjednika udruge je izabran Berislav Govorko, a Milan Franić za potpredsjednika udruge „Vrgoračke jagoda“, pod kojom se sada nalazi 1,5 milijun sadnica jagode.
|
- 23:59 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
nedjelja, 22.01.2012.
Vrgorac ZA Eu
Rezultati referenduma za ulazak u EU na području Vrgorca:
Na biralište je izišlo 41,63% upisanih birača tj. 2945 birača
ZA je glasovalo 60,14% - 1771
PROTIV je glasovalo 39,25% - 1156
nevažećih listića 0,61% - 18
Rezultati u %
ZA - PROTIV
PRAPATNICE 49 - 51
PODPROLOG 56 -- 44
BANJA 52 - 48
ORAH 62 - 38
V.PROLOG 63 - 37
KOKORIĆI 63 - 37
VIŠNJICA 60 - 40
DUSINA 47 - 53
VRGORAC 68 - 32
VLAKA 90 - 10
UMČANE 57 - 43
MILOŠIĆI 56 - 44
KOTEZI 65 - 35
RAŠĆANE 52 - 48
POLJICA 60 - 40
D.NJIVE 58 - 42
KOZICA 87 - 13
ŽLIBINA 74 - 26
DRAGLJANE 80 - 20
KLJENAK 74 - 26
DRAŽEVITIĆI 62 - 38
ZAVOJANE 72 - 28
MAJIĆI 67 - 33
MIJACA 70 - 30
STILJA 47 - 53
VINA 44 - 56
RAVČA 64 - 36
|
- 22:50 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
srijeda, 04.01.2012.
- 07:06 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
subota, 31.12.2011.
SRETNA VAM NOVA 2012.
...puno zdravlja, sriće i iskrenih osmjeha........sretna vam nova 2012.g
|
- 18:00 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
četvrtak, 15.12.2011.
IMAMO ZA KOGA GLASOVATI; ZA ALENA SLAVICU
U vrime izbora u Vrgorcu je uvik zanimljivo. Iako na prvi pogled sve izgleda nezanimljivo. Jer sve se zna. Nema velikih nepoznanica. Uglavnom se glasa za SDP i HDZ. Male stranke ko da i ne postoje, niti koga interesira. Postoje dvi velike stranke i zna se ko za koju glasa. Osim što neki ne znaju di se glasa. I sve je to klasika; i ovi šta pitaju; Đe je općina? I ovi šta ne pitaju ništa. A znaju sve.
Svi oni glasaju. Kod nas su svi birači. Mislin, ovi punoljetni. A šta si punoljetniji, to si bolji glasač. Nekako su najbolji ovi što su prišli 90 i 100 godina. Oni uvik izađu na izbore. Tako i ovi put. Došla jedna stara vrgoračka baba od 85 godina na biračko misto.
- Ne vidin rano ja, ova sitna slova. Godine, šta ćeš. Pomoćeš ti meni, da ja zaokružin. Ja ću glasat za Alena Slavicu. Oni lipi čovik s plakata.
Pravo je lip i šestan. Mladić i po. Ti mi ćeri vidi koja je on stranka ja san zaboravila.
- Gospođo on vam je pjevač, nije on političar.
- Vidila san ja plakat. Ja oću glasat za njega i tu njegovu stranku.
- A koja je njegova stranka?
- Jel Kukuriku?
- Nije.
- Jel HDZ?
- Nije, ali plakat je isto plavi.
-Ma nije gospođo, nije van on u nikakvoj stranci, nije on na plakatu.
-Ma ajde mala, jesam ćorava, al nisan luda. Eno ga gori di je Živko Šukanov prije ima gostijonu. Gori je zalipljen.
- A di?
- Supreć gostione od Remetovih.
- Ma nije gospođo.
-Slušaj mala, ne ćeš ti mene varat, ja ću glasat za koga ja oću !
Oću glasat za Alena Slavicu i gotovo.
- Ali bako….
kad je baba počela mlatit boršon po stolu, počelo je komešanje na izbornom mistu.
I onda su proradile institucije. Skočija dečko što mu oko vrata visi iskaznica.
- Bako u čemu je problem?
- A koji si sad ti?
- Ja sam iz GONG-a?
- Odaklen?
- Iz GONG-a, mi promatramo izbore da sve bude po pravilima, da sve bude u redu na glasačkom mistu.
- E unda uredi da ja glasan za koga ja oću.
- Gospođo, samo recite. Za koga vi želite glasat?
- Za Alena Slavicu!!!
- Hm, jel znate na kojoj je on listi, pod kojim brojem, koja je stranka?
- A ne znan sine, zaboravila san. Ali znan da se on zove Alen Slavica. Lipi čovik, zgodan, baš šestan. Sviđa mi se. Za njega oću glasat.
- Gospođo jeste li vis sigurni da je on kandidat na ovim izborima, znate…
- Ma zna ja sve, nego vi ne znate. Ili mi ga krijete. Oćete vi da ja zaokružin vaše. E neću! Oću glasat za Alena Slavicu! Fertik!!!
- Bako njega nema na nijednoj listi, evo ja san prigledala sve, i njega nema – objašnjava cura s biračkog mista, kojoj je već prikipilo po ure zajebancije s babon.
- Lažeš! Ima ga! Plakat je supreć Remetove kuće! Vidila san!
Opet nastaje komešanje, dižu se ovi iz izborne komisije, promatrači, GONG-ovci.
- Čujte, ajde vi ostanite ovde, ja ću sa svojim autom odvest baku gore na pijacu do tog plakata, i lipo ćemo vidjet koja je stranka taj Alen Slavica, i neka baka onda glasa - reče GONG-ovac onako poluironično, a kao mudro, jer je on donija Solomunsko rješenje.
-Ajde mali vozi!
-Ode GONG-ovac priko vrata, i baba za njin.
Doveja GONG-ovac Twinga zagrebački tablica prid općinu, baba se ukrcala i lagano odoše uz pijacu.
-Eno ga, stani, ovde stani, eno ga, vidiš….usićeno kliče baba, dok joj pogled kroz prozor Twinga leti na plakat Alena Slavice.
Parkira GONG-ovac i lagano s babon prilazi ulicu.
Na zidu plakat Alena Slavice. Onako portret iz mladih dana, lip, finćukast, duge kose, smješi se s plakata. Ispod velikim bilin slovima piše: Alen Slavica. A doli niže na bijelom A3 papiru je pisalo: subota 4.12. 21 sat, caffe bar Dubai.
Ali ekipa koja lipi plakate, točno priko toga djela zalipila je plavi plakat, onako vodoravan, na kojem piše: Imamo za koga glasovati: HRAST. Hrvatski rast.
|
- 07:30 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
ponedjeljak, 28.11.2011.
RAKIJA ZA PLUĆNE BOLESTI U SVIM PROFILOVIM KNJIŽARAMA
Nakon nominacije za književnu nagradu Fran Galović, povećao se interes za knjigu "Rakija za plućne bolesti", pa je Profil odlučio "Rakiju za plućne bolesti" staviti na police svih Profilovih knjižara u Hrvatskoj.
Od ovog tjedna, knjigu "Rakija za plućne bolesti" Jure Divića možete nabaviti u slijedećim knjižarama:
PROFIL MEGASTORE
Bogovićeva 7
10 000 ZAGREB
PROFIL SUPERSTORE RIJEKA (TOWER CENTAR)
Janka Polić Kamova 81A
51 000 RIJEKA
PROFIL SUPERSTORE SPLIT 1 (CENTAR JOKER)
Put brodarice 6
21 000 SPLIT
PROFIL SUPERSTORE SPLIT 2 (CENTAR)
Šubićeva 7
21 000 SPLIT
PROFIL STORE BRANIMIR CENTAR
Branimirova 29
10 000 ZAGREB
PROFIL SUPERSTORE ZAPREŠIĆ (WEST GATE)
Zaprešićka 2, Jablanovec
10 298 Donja Bistra
PROFIL SUPERSTORE RIJEKA – KORZO
Užarska 1
51 000 Rijeka
PROFIL SUPERSTORE ARENA CENTAR
JARUŠČICA BB, LANIŠTE
10 000 ZAGREB
|
- 00:39 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
petak, 25.11.2011.
7 ILJADA KUNA ZA MOGA RODIJAKA
Ovih dana mi je pun kufer novina. Novinskih vijesti, novinskih pitanja i novinskih patnji. Uđemo u fazu kad se ništa ne događa, a triba ispunit kvotu zadanog broja textova koje moraš objavit misečno da bi na neki način ispunija normu, i da ti urednik iz Zagreba pošalje novčani iznos na bankomat Splitske banke nasuprot vatrogasnog u Vrgorcu.
Već smo duboko zaronili u kvasinu sezone kiselih krastavaca, kad je naše gradsko vijeće prihvatilo prijedlog gradonačelnika, i izglasalo odluku o jednokratnoj novčanoj pomoći neženjama koji se odluče oženit. Gradonačelnik je odlučija, da grad da 7.000 kuna u kešu, svakome u dobi od 30 do 45 godina ko stupi u brak. I onda sam ja na mala vrata objavija tu malu i čudnu vijest, pod naslovom „Udajte se u Vrgorac dobit ćete 7.000 kuna“. Konta san da bombastičnim naslovom potaknem kakvu curu ne bi li se udala za kojeg Vrgorčanina, jer smo po svim statističkim podacima izbili na prvo misto u Dalmaciji po broju neženja. U Vrgorcu, kažu brojke, u dobi od 30 do 45 godina ima 350 neoženjenih muškaraca. Kad sam to objavija, nastalo je ludilo. Ne od žena, nego od kolega novinara. Svaki čas zovu. Oni bi napravili prilog o tome, oni bi došli snimit za televiziju, ajde nađi nekoga neženju, ajde daj broj gradonačelnika itd itd. Ipak, bija san zadovoljan što san uboja pravu temu. Tema je doista životna, ona iz naše svakodnevnice, ona na koju će svi trznit i koju će svi pročitat. Tako san rješija problem, izbacija san dobar text, koji će se vjerojatno pretvorit u temu, pa ćemo imat šta pisat misec dana, ali s druge strane počeja mi se pojavljivat drugi problem. Isto tako životan, i dio svakodnevnice.
Počela je zima, triba bi se grijat, i triba bi usić drva. A moja drva su još na Stiljima, u okomitom položaju. I krenen ja tako popodne u Matokit, da vidin je li opalo lišće, i di bi se moglo upilat malo drva, a da nije daleko od ceste, da ne triba teglit. Nakon kraćeg obilaska terena, nabrzinu san donija odluku, da ću za koji dan doć s motornon pilon i oborit nekoliko dubova u Gažnovcu, i nešto sitno grabovine doli ispod kuće, tako da će bit za ovu zimu, za koju su Indijanci rekli da će bit duga i hladna.
Spuštan se prema kući isprid koje san ostavija auto, kad vidin priko oka kako u rodijaka dimi iz fumara, kako on loži, bit će već ima deset dana.
- Ajd svrati na rakiju!
Skrenem ja na raskrižju desno, kako bi reka Thompson, i iđen vidit šta rodijak radi, a s obziron na studen, možda se i odlučim za rakiju.
U rodijakovoj kući lipo toplo. Ugodna zimska atmosfera. Rodijak se namistija na kauču, pucketa vatra iz šporeta na drva, na televiziji utakmica. Federalna televizija.
-Šta ovo ti gledaš, utakmicu?
-Aha, Široki protiv Borca iz Banjaluke.
-Odkad ti pratiš bosansku ligu?
-Ma, ja to radi kladionice. Igra san fiks na Široki.
- E, bit će Široki dobar?
- Nije loš, pri vrhu su. Naš Mate igra za njih.
- Koji Mate?
- Nelicin !
- A, Roskam.
- Eto ga, vidiš ga, broj 19 u bilon dresu.
Dok Mate trče po kaznenom prostoru Banjalučana, vidin da u 52. minuti susreta, Široki vodi s 1:0, i dobitak s kladionice se smiješi rodijaku.
- Pa šta ima?
- Ništa, šta će bit?
- Ima li šta nova?
- Đavla, šta će bit nova. Ima, daje gradonačelnik 7.000 kuna svima koji se ožene.
- E, čuja san. Moga bi i ti.
- Šta bi moga?
- Potegnit 7.000 kuna.
- Misliš da se oženin?
- Pa e, grad daje 7.000 kuna svima od 30 do 45 godina koji se ožene.
- Znan, baš san nešto konta o tome.
- Pa šta si skonta?
- Rođendan mi je za misec dana. 45-ti!
- E, pa šta si odlučija. Imaš još misec dana, kad prođeš 45, ispadaš iz igre za 7.000 kuna.
- Ma, sačekat ću malo.
- Šta ćeš sačekat?
- Ma, sačekat ću misec dana.
- Što ćeš čekat misec dana?
- Pa, sačekat ću da mi prođe 45.rođendan!
- Zašto?
- Da ne napravin kakvu glupost !
P.S. Široki – Borac 1:1
|
- 00:20 -
Komentari (13) -
Isprintaj -
#
RICAVI U SABORU
Jedna moja prija iz Splita, koja godinama ignorira svoj talent za pisanje i moje nagovaranje, često mi prigovara kako bi mora malo pripazit na ponašanje. Njoj se nekako čini da sam malo neotesan, da bi moga malo pripazit, a ne se ponašat ko divljak iz Vlaške. Svako malo kad s njon sidnen na kavu, počne mi grintat kako bi se triba malo ufinit, jer ipak san ja pisac, i nije red da se ponašan nekulturno za čovika iz kulture. Nije baš da ja nju ne obadajen, draga je ona meni, i ponekad mi se čini da bi je valjalo poslušat, jer uvik valja poslušat bistre ljude, posebice žene, ali kad sve saberen, teško je da će doć do nekih promjena. Jebi ga, kako živin u ovom okruženju di živin, posta san pomalo surov, vokabular mi se zna spustit na izričaj rodijaka s planine, a sam po sebi nisan neki tip od romantike, pa stoga i ne smatran da je jako važno otvorit dami vrata, i bit nešto posebno prisan s konobaron kad naručivan kavu. Ili kapućino. Nama iz Vlaške, kako nas ona zove, sve nas iz Imotskog i Vrgorca, nije baš blizak taj splitski đir, i mi ti nismo za puste ćakule s konobaron, i kave na prazan želudac. Mi smo malo greziji, i nama je najvažnije kad iđemo u Split, da imamo dobro auto, po mogućnosti noviji Mercedes, i kad dođemo u Split da imamo para, ako naletimo na koju priju da je možemo odvest na ručak ili večeru, da zajednički manemo kilo pečenoga i popijemo dvi pive, pa nakon toga može i kava. Il kapućino. Sve ona to razumi, ali upire kako bi se ja mora bar malo popravit i ufinit, jer ovakvi kakav san, neću daleko. Jer ovakvi tipovi ko ja, nisu baš za proć u Splitu. Još ovako mršavi ko ja, još kad pustin kosu pa mi se urica bezveze. Kao, bolje je bit kratke pristojne frizure, nego da san ricav i rasčupan. I tako, dok ja razmišljan o svin tin njenin zaključcima, sam zaključujen kako od toga nema ništa. Jer jednostavno, priša san ja 4 banke, i ko će me prominit. Tija ili ne tija. I dok tako kontan kako ću zauvik ostat nepopularan, i neću proć nigdi dalje, pa ni u Splitu, skontan, kako je jednog tipa, onako malo grezog, iz Dalmatinske zagore, sklonog pečenoj janjetini, s ricavon koson izabralo za gradonačelnika. I to, baš za gradonačelnika Splita. I dok mislin o tome, otvaran novinu, i vidin da će taj ricavi uskoro uć u Sabor. I njegova sestra također.
Mirjana, jel ti stvarno misliš da bi se ja triba ufinit?
P.S. Svaka sličnost s Mirjanom Sanader je isključena.
|
- 00:17 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
utorak, 15.11.2011.
HNOS – HRVATSKO NACIONALNO OPIJANJE SREDNJOŠKOLACA
Već preko dvadeset godina svako jutro čitam novine uz kavu. Pročitam sve dnevne novine šta mi dođu pod ruku. A danas u kafićima ti ponude cili pregršt novina i tjednika, tako da ako te volja možeš saznat sve o politici, lovu, modi i zdravlju. A kako je kriza, svi nešto pokušavaju saznat više, ne bi li se naslutilo nekakvo rješenje za ove godine koje nam predstoje, a po projekcijama će biti loše kao i ove dosadašnje. I evo danas, na 15. studenoga, kada završava mjesec knjige u Hrvatskoj, koji inače svake godine traje od 15.listopada do 15.studenoga, u Jutarnjem listu čitam text u kojem su rezultati analize potrošnje u Hrvata za mjesec rujan. Dakle, službeni podaci Državnog zavoda za statistiku o potrošnji u Hrvatskoj u mjesecu rujnu. I tamo je nabrojano svega, od električnih aparata do poljoprivrednih proizvoda, i svega šta se kupuje u našim malim dućanima i velikim trgovačkim lancima. I tako dok očima kroz naočale prebirem po ljestvici proizvoda, koji idu u minus i plus, za oko mi zapinju dva proizvoda. Alkohol i knjige. U rujnu mjesecu 2011.godine u Hrvatskoj je porasla prodaja alkoholnih pića za 8,9%, i alkohol je među vodećim proizvodima na ljestvici koji su u plusu. Kad se s vrha ljestvice spustimo na dnu, među proizvodima u minusu, uočava se pad prodaje knjiga. U mjesecu rujnu, ljeta gospodnjeg 2011. prodaja knjiga u Republici Hrvatskoj je zabilježila pad od 6,2%. Dakle, građani Hrvatske manje kupuju knjige. A više alkohol. Tako kažu podaci Državnog zavoda za statistiku. Na prvu ruku pomisliš, da je sve ok. Ljudi manje čitaju, malo nas je stiskla kriza, nema se novaca, pa se ne kupuju knjige. A s druge strane, završilo je lito, počeli hladniji dani, iđe se u šumu pilat drva za zimu, pa se triba kupit boca rakije, za zagrijavanje u šumi. Ono, kad se u pilu liva mješavina, zapali se cigar i trzne jedna loza. I sve je to ok. No međutim, kad razmislim malo dublje, ništa mi nije jasno. Ili Državni zavod za statistiku laže, ili smo mi ko nacija otišli u tri p.m. (pisaće mašine). Jer, rujan je mjesec kada počinje školska godina, i kada svoj djeci koja pohađaju školu trebaju knjige. I u tom mjesecu, rujnu, kada u cjeloj Hrvatskoj počinje školska godina, kada su ulice pune učenika s prepunim školskim torbama, u Hrvatskoj se najviše prodaje alkohola a najmanje knjiga. Zamislite, u rujnu pad prodaje knjiga od 6,2%. A rast prodaje alkohola od 8,9%. I šta možemo zaključiti iz podataka Državnog zavoda za statistiku. Zaključujemo, da su u mjesecu rujnu, kada započinje školska godina, učenici u svoje torbe natrpali boce s alkoholom. I takvi idu u školu. I tamo se u školskim klupama časte šampanjcem, pivom, rakijom, crnim i bijelim vinom, te Pelinkovcima iz onih mali bočica. Tzv. Unučićima. I to je valjda taj novi obrazovni program u našem školstvu. HNOS.
Hrvatsko nacionalno opijanje srednoškolaca.
|
- 07:34 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
